Digitalna valuta

Bitcoin je digitalna valuta

Digitalna valuta je oblik novca koji postoji samo u elektroničkom obliku. Tradicionalne valute (kuna, euro, dolar) postoje i u materijalnom obliku (kao novčanice i kovanice) i u elektroničkom obliku (na bankovnim računima). Kune koje u novčaniku držite u obliku novčanica možete odnijeti u banku i položiti na bankovni račun i obrnuto.

Bitcoin ne postoji u materijalnom, već samo u elektroničkom obliku. Ne postoje novčanice ili kovanice bitcoina. Stoga je bitcoin digitalna valuta.

Bitcoin je distribuirana valuta

Većina prometa u tradicionalnim valutama danas se izvodi u elektroničkom obliku. O elektroničkim novčanim transakcijama brigu vode banke. To znači da banka čuva podatak o tome koliko kuna ima koji klijent i banka provodi plaćanje u ime svojih klijenata. Svi podaci o tome koliko kuna ima koja osoba nalaze se u banci. Kada plaćamo kunama, o transakciji su obaviještene samo naša banka i banka osobe kojoj plaćamo.

Podaci o tome koliko bitcoina je na kojoj bitcoin adresi (ali ne i kome adresa pripada!) poznati su svakome tko ima bitcoin novčanik. Bitcoin transakcije se provode tako da se o svakoj transakciji obavijeste svi bitcoin novčanici na mreži. To znači da ukoliko uništimo sve osim svega par bitcoin novčanika, neće biti izgubljen niti jedan podatak o adresama i transakcijama jer svaki novčanik ima vlastitu kopiju svih podataka u bitcoin sustavu.

Ovakav oblik organizacije, gdje ne postoji središnji poslužitelj već novčanici podatke razmjenjuju međusobno, često se naziva i “peer-to-peer mreža”, te se stoga za bitcoin ponekad kaže da je peer-to-peer valuta.

Bitcoin nema središnju banku

Tradicionalne valute izdaju središnje banke kao što su Hrvatska narodna banka, Europska središnja banka ili Sustav federalnih rezervi. Uloga središnje banke je da formira monetarnu politiku povećavajući ili smanjujući količinu određene valute u opticaju. Na ovaj način centralna banka utječe na inflaciju, cijenu i dostupnost kapitala i time indirektno na razinu ekonomske aktivnosti. Središnje banke ovim mehanizmima stabiliziraju vrijednost valute i smanjuju negativne posljedice deflacije ili pretjerane inflacije.

Bitcoin kao valuta nema centralnu banku – ne postoji centralno tijelo koje izdaje bitcoin. Količina bitcoina u opticaju kontinuirano se povećava svakih 10 minuta kroz proces rudarenja. Količina novih bitcoina koja se pušta u opticaj svakih 10 minuta unaprijed je određena bitcoin protokolom (trenutno je to 6,25 BTC), što znači da je količina bitcoina u opticaju predvidiva – nije nimalo fleksibilna. Ova nefleksibilnost bitcoina znači da bitcoin kao valuta naprosto nema monetarnu politiku, sa svim prednostima i nedostacima koje monetarna politika nosi.

Bitcoin je otporan na krivotvorenje

Najčešći način krivotvorenja tradicionalnih valuta je tiskanje lažnih novčanica. Bitcoin je digitalna valuta i nema novčanice, tako da ovaj oblik krivotvorenja bitcoina nije moguć.

Bitcoin je, također, distribuirana valuta – svaki bitcoin novčanik zna koliko bitcoina ima svaka adresa u bitcoin mreži. Svaki oblik krivotvorenja u ovakvoj mreži značio bi da krivotvoritelj mora cijelu bitcoin mrežu uvjeriti da posjeduje više bitcoina no što zbilja posjeduje, što u praksi nije moguće. Ako zlonamjerni korisnik pokuša lažno povećati broj bitcoina na nekoj od svojih adresa, svi ostali korisnici u mreži će istog trena primijetiti ovaj pokušaj prevare.

Bitcoin postaje reguliran

Tradicionalne valute osim središnje banke čine i službeno platno sredstvo u nekoj državi ili monetarnoj uniji. To znači da su tradicionalne valute zakonski regulirane. Zakonom je propisano na koji način se ta valuta može ili ne može koristiti.

Sve širom upotrebom bitcoina kao platnog sredstva, sve više država ga uključuju u regulatorne okvire i propisuju zakone vezane uz kriptovalute.

U većini država bitcoin se smatra financijskim instumentom, pa je tako podložan oporezivanju u slučaju kapitalnih dobitaka, što je ekvivalent instrumentima na tržištu novca.